|
|

Iako poreklom tibetanski, Ši-cu se svrstava u kineske pse, kao da je tamo ova rasa razvijena.
1644. godine su Mandžuri, koji su bili lamajski budisti, osvojili Peking.
Priča se da se Buda putovao kao običan sveštenik u pratnji malog psa, koji je u svakom trenutku mogao da se pretvori u lava. Lamajski lav je oslikan sa amom i loptom ili mladunčetom pod šapama. Stotinama godina kineska kraljevska porodica je odgajala svoje male pse ne bi li ličili na ove lavove.
Ši-cu, kakvog poznajemo danas, duguje svoje postojanje Kraljici Tzu His koja je odgajala velika legla Pekinezera, Mopsova i Ši-cu-a. Prema rečima Katherine Carl “u ovoj palati je bilo na stotine pasa”. Ši-cu su smatrani vlasništvom Kraljevske porodice i retko su se mogli videti van palata.

Na slici je Kraljica Tzu Hsi sa jednim od svojih Ši-cu-a koji je potpuno crn, što dokazuje da su se u palatama držale i druge boje osim zlatnih. “Jedan od pasa je bio njen najdraži ljubimac. Ovaj pas je uvek bio u društvu Njenog Visočanstva i pratio je gde god bi ona išla... Njeno Visočanstvo ga je smatrala prelepim i zvala ga je Hai-Ling.Preuzeto iz knjige Princeze Der Ling “Dve godine u Zabranjenom Gradu”
 |
 |
 |
 |
Prvi podaci o rasi u Kanadi se beleže 1935. godine, kada je g-đa Patrick Morgan iz Montreala uvezla psa iz Engleske kako bi se pridružio uz druga dva Ši-cu-a, koji su vec živeli sa njom. Zna se da je jedan od pasa, ženka, (Hooza) došao iz Kine i bio je opisan kao pas krem boje, dok je drugi bio sivkast i za njega je rečeno da je došao iz čehoslovačke. Iz ovoga se očigledno moze zaključiti da su postojale jedinke ove rase još pre njihovog uvoza u Englesku. Očigledno je da su ovi psi bili odgajani, a iz odgajivačnice g-đe Morgan – “Chouette” je u Englesku izvezena “Tashi of Chouette”.
Tashi su pratila jos dva Ši-cu-a, za koje se veruje da su uginuli u karantinu. Tashi je preživela i napravila veliki doprinos rasi time sto je bila majka prva tri engleska šampiona, među kojima je bio i poznati “At Chi of Taishan”, prvi zvanični engleski šampion.
| Hooza |
Ch At Chi of Taishan |
Ova mala ženka je opisana kao braon/bela, ali je sa druge strane bila i opisivana kao jetreno/bela. Rođena je petog juna 1945. godine, dok je titulu osvojila u septembru 1949. godine. Bila je u vlasništvu Lady Brownrigg iz poznate “Taishan” odgajivačnice koja je veoma mnogo doprinela ustanovljenju ove rase u Engleskoj.
Tokom tridesetih godina takodje je postojala odgajivačnica “Kokonor”, vlasnice Margaret Torrible, ali je moja potraga za bilo kakvim detaljima o njenim psima bila bezuspesna, uprkos velikom interesovanju.
Tokom ranijih godina je, u ostalim zemljama, vladala velika konfuzija oko imena ovih malih pasa, ali je, kao i svuda, naposletku odlučeno da ih treba zabeležiti kao “Shih Tzu”.
Ne postoji mnogo više informacija o počecima ove rase u našoj zemlju, iako sam siguran da postoje mnoge informacije koje nisu dostupne.
Tokom pedesetih godina u Kanadu je uvežen “Ah Sid of Lhakang” zajedno sa ženskim primerkom i to je prvi pripadnik ove rase zabeležen u Kanadskom Odgajivačkom Klubu 1952. godine. Tokom pedesetih je, takođe, ozvaničen prvi šampion “King Chan of Clarebrand”. Ovaj pas je bio uvežen u Kanadu od strane g-đe J. Kirsch iz Montreala.
Nije zabeleženo da su "Ah Sid of Lhakang" i Kotzu of Lhakang" ikada dali potomstvo, ali je utisak da ga je "King Chan of Clarebrand" imao, jer je "Khazana Yul Chan", pas iz odgajivačnice g-đe Kirsch, bio šampionski Ši-cu 1968. godine. Pretpostavlja se da deo imena Chan ima upravo veze sa prvim šampionom.
Sa početkom Drugog Svetskog Rata, obustvaljeni su svi uvozi, a samim tim je u svim zemljama došlo do zastoja, kako je većina izložbi pasa bila otkazana zbog visih prioriteta. U kasnim tridesetim i četrdesetim nije bilo mnogo aktivnosti vezanih za ovu rasu, ali se Ši-cu istakao tokom šezdesetih što je bila zasluga prvih ljubitelja u Americi, koji su se borili za priznavanje ove rase.

|
Miss Margaret Torrible |
|
Ovi psi su bili izlagani u klasi raznovrsnih pasa, ali zahvaljujući mnogim ljudima koji su zaista bili posvećeni rasi Ši-cu, ona je konačno i priznata u septembru 1969. godine kada je i je primljena u grupu pasa za razonodu. Iz ovoga se razvilo veliko interesovanje, a efekat svega toga je da je ova naša rasa postala neverovatno popularna.
Zabeleženo je da je u aprilu iste godine pas, koji je učinio toliko toga za svoju rasu, “Taishan”, g-đe Lady Brownrigg, umro u Engleskoj.
|
|
|
|
|
|
|
|